Da li vam je poznata situacija – padne vam na pamet neka ful zanimljiva ideja, i krenete s njom – brzinski osmislite plan, otvoriti stranicu, profile na društvenim mrežama, napravite 10 – 20 fora postova, par stotina ljudi vas lajka, nitko zaozbiljno ne primijeti, budem vam mjesec, dva zabavno i nakon toga odzujite u nekom drugom smjeru? 

Dosta ljudi bi ovakav pothvat nazvalo ozbiljnim poslovnim planom -onim koji nije uspio – jer imali ste kakav – takav plan, poduzeli akciju i radili – ali eto nije išlo. 

No da li je to bas jedini mogući, i/ili točan zaključak ?

Nedavno sam, na temu novih poslovnih modela brainstormala s grupicom ljudi, i u tom procesu nam se pojavila tema komarca.

Iskoristiti smo je u nekom posve drugom kontekstu – ali ono sto je bilo zanimljivo je da smo svi, nakon sto smo nabrojali sve iritantne strane te životinjice, za daljnje razmišljanje koristili samo njene pozitivno strane.

Upornost. Posvećenost cilju. Provlačenje kroz najmanje rupicu. 

Uvid je nakon toga bio prejak:

Komarci svojim upornim postojanjem mijenjaju svijet. Osiguravaju egzistenciju tisućama ljudi koji žive od anti-komarcin industrije. Za njihovo istraživanje se plaćaju znanstvenici. Zbog njih se patentiraju novi izumi. Zbog bih se drugačije planira građenje infrastrukturnih građevina – znate priču o Panamskom kanalu? 

Ako iz njihovih karakteristika izuzmemo sitnicu da smo im bas mi lovina (i sve drugo povezano s tim) Komarci su mala, naizgled beskorisna, ali fenomenalno zanimljiva bića čiji strategiju upornosti, mnogobrojnosti i neiskorjenjivosti valja usvojiti. 

Primjenimo to na primjer s početka priče

Da je bilo koji od tih projekata bio kao komarac, mali, uporan, bzzzkav, ali i nezaobilazan – pronašao bi put do uspjeha. 

Vrijednost uvida koji dolazi iz nečega što ne volimo

Koji put nam je teško učiti od stvari koje ne volimo, kao sto ja npr. nimalo ne uzvracam ljubav komarcima koji me obožavaju.

Zašto? Vjerojatno zato jer smo emocijom vezani za onaj dio koji ne volimo, pa nam on “zamagljuje” pogled s druge perspektive.

Taj dio koji ne volimo je bitno osvijestiti i nikako ga ne ponoviti ga u novom modelu u koji stvaramo, ali svakako u njega uključiti sve one dobre i nezamjenjive karakteristike koje vode u uspjeh.


Kad promislim što se sve može naučiti od komarca, zamislim se nad tim što se tek može naučiti od slona.

O tome, neki drugi put.