Kratka epizoda iz 7 razreda osnovne, I o tome o komu ovisi kako ce neka prica biti zapamcena. I o marketingu, influencerima I timskom radu.

Sve Dobre stvari – slušaj na platformama:

Anchor

Breaker

Google Podcasts

Apple Podcasts

Pocket Casts

RadioPublic

Spotify

Kratka prica o strategijama cekanja I docekivanja zeljenog, s naglasom na paznju na stvarne dogadjaje I okolnosti koje se mijenjaju.

Sve Dobre stvari – slušaj na platformama:

Anchor

Breaker

Google Podcasts

Apple Podcasts

Pocket Casts

RadioPublic

Spotify

Ima nesto romanticno u trenutku kad krecemo u neki pothvat, zar ne?
Moment je to u kojem je sve moguce – jer buducnost se tek nazire.

Moje kratko razmisljanje je tu, s namjerom da potakne I tvoje misli.

Sve Dobre stvari – slušaj na platformama:

Anchor

Breaker

Google Podcasts

Apple Podcasts

Pocket Casts

RadioPublic

Spotify

Sve Dobre stvari – slušaj na platformama:

Anchor

Breaker

Google Podcasts

Apple Podcasts

Pocket Casts

RadioPublic

Spotify

“Everyone has the power to make little choices that can alter their lives forever.”

Alex Banayan, The Third Door

“It is well-known that people communicate through a set of filters shaped by history, sense of identity, beliefs about what is true, and values about what is right, as well as perceptions and interpretations of what is going on. When someone else communicates with us, we squeeze the message through our own personal filtering system to understand.

Of course, people from the same ethnic, cultural, gender, national, or geographic grouping have some common history and beliefs. That makes communication within those groups easier, than between people who come from different backgrounds.

Beyond these differences, each of us also has unique ways of thinking and processing. We pay attention to various aspects of reality, based on how we individually use our brains. Some of us think in detailed linear sequences, while others prefer to envision a larger whole.

Some people are attracted to those things that are different and new, while others are drawn to what is the same (or at least similar) to what they already know.

But what if we could really understand what someone means when he or she talks to us? Even better, what if we could predict someone’s behavior based simply on what was said? Best of all-what if we could influence that behavior by how we responded?”

Shelle Rose Charvet: Words That Change Mind

“A personal mission statement is your philosophy, your creed. “It focuses on what you want to be (character) and what you want to do (contributions and achievements), and on the values or principles upon which being and doing are based.”

It is supposed to allow you to state your own constitution based on your deepest values, so you can lead life premised on them. In other words, you state your purpose for being here. Not me. Not your parents. Not your kids. Not your siblings, friends, enemies; not your boss or co-workers. You.

A personal mission statement is about your life’s purpose. This purpose determines the quality and quantity of your life. Literally.”

Michal Stavicky, A Personal Mission Statement

Da li vam je poznata situacija – padne vam na pamet neka ful zanimljiva ideja, i krenete s njom – brzinski osmislite plan, otvoriti stranicu, profile na društvenim mrežama, napravite 10 – 20 fora postova, par stotina ljudi vas lajka, nitko zaozbiljno ne primijeti, budem vam mjesec, dva zabavno i nakon toga odzujite u nekom drugom smjeru? 

Dosta ljudi bi ovakav pothvat nazvalo ozbiljnim poslovnim planom -onim koji nije uspio – jer imali ste kakav – takav plan, poduzeli akciju i radili – ali eto nije išlo. 

No da li je to bas jedini mogući, i/ili točan zaključak ?

Nedavno sam, na temu novih poslovnih modela brainstormala s grupicom ljudi, i u tom procesu nam se pojavila tema komarca.

Iskoristiti smo je u nekom posve drugom kontekstu – ali ono sto je bilo zanimljivo je da smo svi, nakon sto smo nabrojali sve iritantne strane te životinjice, za daljnje razmišljanje koristili samo njene pozitivno strane.

Upornost. Posvećenost cilju. Provlačenje kroz najmanje rupicu. 

Uvid je nakon toga bio prejak:

Komarci svojim upornim postojanjem mijenjaju svijet. Osiguravaju egzistenciju tisućama ljudi koji žive od anti-komarcin industrije. Za njihovo istraživanje se plaćaju znanstvenici. Zbog njih se patentiraju novi izumi. Zbog bih se drugačije planira građenje infrastrukturnih građevina – znate priču o Panamskom kanalu? 

Ako iz njihovih karakteristika izuzmemo sitnicu da smo im bas mi lovina (i sve drugo povezano s tim) Komarci su mala, naizgled beskorisna, ali fenomenalno zanimljiva bića čiji strategiju upornosti, mnogobrojnosti i neiskorjenjivosti valja usvojiti. 

Primjenimo to na primjer s početka priče

Da je bilo koji od tih projekata bio kao komarac, mali, uporan, bzzzkav, ali i nezaobilazan – pronašao bi put do uspjeha. 

Vrijednost uvida koji dolazi iz nečega što ne volimo

Koji put nam je teško učiti od stvari koje ne volimo, kao sto ja npr. nimalo ne uzvracam ljubav komarcima koji me obožavaju.

Zašto? Vjerojatno zato jer smo emocijom vezani za onaj dio koji ne volimo, pa nam on “zamagljuje” pogled s druge perspektive.

Taj dio koji ne volimo je bitno osvijestiti i nikako ga ne ponoviti ga u novom modelu u koji stvaramo, ali svakako u njega uključiti sve one dobre i nezamjenjive karakteristike koje vode u uspjeh.


Kad promislim što se sve može naučiti od komarca, zamislim se nad tim što se tek može naučiti od slona.

O tome, neki drugi put.

Već desetljećima se kreativnost navodi kao jedna od top 5 poslovnih vještina potrebnih današnjim i budućim leaderima, i organizacijama koje planiraju opstati na tržištu. Zadnji takav popis na koji sam naišla, onaj od prošle godine, izlistao je kreativnost na prvo (1) mjesto.

Zanimljivo – izgleda da je kreativnost dobija na vrijednosti kako poslovi i situacije postaju kompleksnije. Ne razumijemo i/ili ne znamo što ćemo s tim – znači, treba nam neko kreativno rješenje! Poznato?

Nakon te konstatacije i dijagnoze, stvari se u većini slučajeva nastave “onako kako smo to uvijek, i prije radili”.

Nije to tako od jučer – još 1959 Asimov je u svom poznato eseju o kreativnosti i generiranju ideja “The world in general disapproves of creativity.” objasnio da “the fact that we celebrate new and original ideas after they’ve become widely accepted doesn’t mean that we truly embrace creativity.”

Ne samo Asimov, već i znanstvenici potvrđuju isto

Istraživači i psiholozi Cornell University-a objavili su istraživanje na temu “The Bias Against Creativity: Why People Desire But Reject Creative Ideas “ u kojem objašnjavaju:

“Creativity causes us to take a negative view of creative ideas and projects, relative to those that are more practical.”

Ova studija, koju je sa suradnicima provela prihologinja Jennifer Mueller, ukazala je na postojanje paradoksa u našem uobičajenom poimanju kreativnosti: “At the same time that we desire creativity, we also fear it.”

No međutim, kada “nova” ideja postane prihvaćena, odjednom i kreativnost koju je donijela postane općeprihvaćena.

Pošto svijet ide dalje, izgleda da se povremeno dogodi neki kreativni “klik”, netko kreativnost krene koristiti na pravi način, na pravom mjestu i u pravo vrijeme – ili je nazove nekim drugim imenom, pa ona izgubi taj katastrofični duh i postane bezazlen poslovni proces koji rezultira većom kvalitetom i inventivnim rješenjem.

Nazove je drugim imenom, kažeš…. hm

Razumijemo li što točno “kreativnost u poslu znači”?

Vrlo jednostavno – Kreativnost je sposobnost, vještina pronalaženja novih rješenja za stara, nova, nepoznata pitanja. Ništa više, i ništa manje od toga.

Što je to onda u njoj tako paralizirajuće?

Pošto o ovoj temi razmišljam već dugo (čitaj, cijeli život), podijeliti ću s vama svoje uvide na temu zašto je tome tako:

Kreativnost je pojam koji se krivo i/ili preusko tumači

Za uvod: pogledajte odličan video u kojem Chris Do priča o razlici umjetnosti i dizajna.

Bit te razlike je u tome što je “Umjetnost ono što radimo kako bi izrazili sebe” , a “Dizajn je ono što radimo kako bi riješili nečiji problem”. Stvar koju smo pri tome izradili može biti ista, ali je naša namjera drugačije, u prvom slučaju je osobna, a u drugom poslovna. Slažete se?

U životu, kad nekome kažemo da je “kreativan” mislimo na umjetnički aspekt tog pojma. Tom jednom riječju mu kažemo da je nepredvidiv (jer se ne zna što će smisliti), nepouzdan (jer mora dočekati inspiraciju), da se igra (a ne radi sistematski i ozbiljno), te da će nepredvidivo dugo tražiti rješenje koje će se baviti njegovim unutrašnjim svijetom, a ne nekom stvarnom praktičnom svrhom koju želimo imati (pojašnjeno gore).

Ako vam je itko ikada rekao da ste kreativni (i nakon toga zalupio vratima), onda jako dobro znate što je sve bilo rečeno između riječi.

Poslovna kreativnost danas

Recimo da je takvo tumačenje zaostalo iz nekog drugog vremena, u kojem se tražila uniformnost i masovnost – vremena stvaranja industrijalizacije, koje je daleko iza nas.

Danas, kad krenemo govoriti o kreativnosti u smislu dizajnerskog razmišljanja – odjednom se dogodi vrlo čvrsta struktura kratkih rokova, procesnog razmišljanja, tehnika kojima se lako induciraju ideje i rješenja koje se nekoliko puta isprobaju i provjere s korisnicima prije nego što se proglase za dobra.

(Kreativan) Proces traženja novih rješenja postaje strukturiran, ali i inspiriran proces, koji “u igru” uključuje sve zainteresirane strane.

Kada je definiramo ovako – ima li još koji dio koji je “scary”?

Ima. Novo je i nepoznato. Da bi došli do Novog, često moramo proći kroz Disruptivno, Kaotično i djelovati Agilno. A niti jedno od tog nije ugodno.

Ugodno je ono što je Sigurno, Mirno i Predvidivo. Ljudi smo, to je dio naše prirode.

Problem je što, dugoročno gledano, Sigurno, Mirno i Predvidivo, ako u poslovnom smislu i postoji, vodi u stagnaciju, vodi u “običnost”, neprepoznatljivost, i time u nedovljnu isplativost. Tko si od nas danas može priuštiti da bude neprepoznatljiv?

Kreativna poslovna zona – mišić koji se vježba

Stoga je redovit i planski ulazak u kreativnu poslovnu zonu must-have. Kreativne poslovne vještine su praksa koja se gradi i vježba kao svaka druga praksa – redovitost, dril i kontinuirani rad na istraživanju onoga što jest, što bi moglo bolje i što se od jučer do danas promijenilo.

Inspiracija se ne čeka, kao što niti bolja vremena ne dolaze dok stojimo.

Želite li o(p)stati, krenite odmah.

Promatrajte, istražite, uvidite, pitajte, slušajte, istražite ideje, istražite i prototipizirajte rješenja, i onda ponovo u krug. Vizualno zabilježite kako bi bolje razumjeli.

Vidjeti ćete kako se hrabrost privremenog i planskog ulaza u “kreativno & nepoznato” područje isplati – naročito kada i vas okolnosti svijeta u kojem živimo same prema njemu poguraju. Nemojte čekati, krenite odmah.

.

Želite li podršku u procesu istraživanja drugačijih poslovnih modela, drugačijih načina probližavanja vašoj publici, strukturiranom brainstormingu i vizualnoj facilitaciji vaših procesa?

Imate li svoje viđenje ili razmišljanje o poslovnoj kreativnosti?

Pišite mi na hello@viziom.net , rado ću odgovoriti na sva vaša pitanja.

Moji VR treninzi upravo postaju javni.

Odlučila sam dnevnom bilješkom popratiti sadržaje koji mi privuku pažnju. kako ću ih postati ovdje, primarni izvor inspiracije će mi biti vaši postovi na mom LinkedIn feedu, a ponekad i stvarni događaji kojima ću nazočiti.

Zašto postovi?

– neki se jednostavno moraju vizuelno zabiljeziti

– neki su mi izazov

– a neki su mi jednostavno u pravom trenutku uletili u kadar tj. na feed

– znaci, slucajnim odabirom sretnem vas post i nacrtam ga – i tagam autora posta, naravno

– vidite li post koji traži da ga se nacrta? tagajte vi mene 🙂

Zašto to radim?

– pripremam se za vizualno bilježenje Konferencije Kreativni Puls, pa mi treba intenzivna warm-up praksa

– a pošto se vizuelno bilježenje uvijek događa javno, dobro je da su i treninzi javni

Što je moj gain: 

Redovita dnevna praksa koja mi ima dodatnog smisla, motivira me za više, i povezuje s drugim ljudima.

Bit ovog posla je da brzo, jednostavno i redovito vizuelno biljezim tudje rijeci. Da bi to u stvarnoj situaciji (na radionici, sastanku ili konferenciji) što bolje odradila, treniram. I to je to.

Vizualno biljezenje vam je kao trcanje, sto vise vjezbate, bolje I dalje trcite.

Dragi ljudi čije sam postove vizuelno zabilježila,

nadam se da ste s tim ok. Ako slučajno niste, javite mi pa ću maknuti svoj post.

Naravno, veselilo bi me da ste ludo oduševljeni, ali ako i niste, sve ok – ovo je ipak samo moja praksa u kojoj možete i ne morate aktivno sudjelovati.

Onima čije sam postove nacrtala rado ću mailom poslati sken crteža – naravno, ako mi jave da ga žele i pošalju mail adresu na koju im ga mogu poslati, a zauzvrat bih rado dobila uzvratnu fotku i/ili link instalacije i/ili načina korištenja istog.

Imate li pitanje, komentar i želite li samnom podijeliti svoje mišljenje ili stajalište, javite se – veselim se vašim porukama.

Želite li znati više o tome kako vizualni prikazi pomažu u razmišljanju i donošenju odluka, pročitajte i članak “Vizualno razmišljanje + Radna memorija našeg uma = Naš problem solving team”

Želite li i sami istražiti vizuelnu facilitaciju? Javite nam se za više informacija o nadolazećim trening-radionicama Vizualnog razmišljanja i facilitacije (mailom na hello@viziom.net, dijana@dijananovak.com ili pozivom na +385 95 588 1000)

Držite li sami radionice, treninge i sastanke koje želite popratiti vizualnim bilježenjem? Radite li s podacima ili izvještajima koje želite prikazati na vizuelan način? Rado ćemo vizualno podržati vaše aktivnosti i projekte.

Svaka suradnja praćenja vašeg internog i autorskog sadržaja je popraćena dokumentom o diskreciji s naše strane.

.

.

.

Zašto ovo nije challenge?

Svakodnevno crtkaram cijeli život. Ako koji dan nisam crtala, onda sam fotkala, editirala, snimala video. Poneki dan slikala, radila fusing stakla, nakit, odjeću, plela – sve to onako usput, uz “ozbiljan posao”. Nimalo slučajno. moji radovi su pronašli put do nekoliko galerija u USA, do muzeja contemporary art u Koreji i do nekoliko publikacija.

Znači, svakodnevno nacrtati skicu meni nije challenge. U mom razumijevanju tog pojma, “challenge” bi mi bio da sam nova u crtanju ili nova u prebacivanju sadržaja iz jednog modaliteta u drugi, pa želim vidjeti da li to i koliko mogu. Challenge napraviš jednom, dokažeš da možeš, i onda se ideš challengirati s nečim drugim.

Trening – to je ono što radiš svaki dan, i u čemu drilaš praksu u kojoj si dobar. Treningom postižem da uvijek mogu dobro.

Odnos između treninga i challenge-a je kao onaj između dijete koju treba držati svaki dan i koja propadne ako jedan dan zezneš, i odmjerenog načina prehrane kojeg se veselo držite cijelo vrijeme, i u kojem možeš “omanuti” obrok, ali se već sa sljedećim vratiš na pravi track.

Ono što ću ja u ovoj praksi svakako “omanuti” su vikendi, ali i dani kad će mi se postati nešto drugo.

Možda je ova verbalna razlika samo u mom uhu i mom centru za razumjevanje teksta, ali mislim da je u životu važno sam sebi pravilno spojiti terminologiju i akciju – to vam je ono s razlikom između “moram” i “hoću”.